Galerija "Podmorje"
Brač - Hvar
Brač - Hvar 2011
Sharm El Sheikh
O RONJENJU (mane i prednosti)
MANE RONJENJA:
1. Potrebna je prilična psihofizička izdržljivost za pripreme ronjenja kao i za završetak ronjenja:
a) problem odabira prave opreme, koja će najmanje smetati i biti udobna pod vodom te njena prethodna dobra provjera (poslije je za sve kasno)
b) prenošenje teške opreme - oko 45kg
c) vrućina i znojenje
d) naporno oblačenje opreme i problem ograničenog kretanja-jedna vrsta klaustrofobičnosti za vrijeme i nakon ulaženja u odijelo i navlačenja ostale opreme težine oko 45 kg
e) brzo zamaranje zbog prilično teških uvjeta oblačenja - vrućina, skučen prostor (važno je u glavi imati sređen točan postupak za oblačenje, što ide po redu)
f) ako se previše umorimo kod oblačenja, može doći do:
- panike nakon ulaska u more
- pojačanog znojenja koje će uzrokovati zamagljivanje maske i curenje znoja u oči odnosno pečenja u očima
- ubrzanog trošenja zraka iz boce
2. Potreban je dobar osjećaj i sigurnost pod morem, pa bilo to na pola metra ili na 40 m dubine što omogućavaju preduvjeti - dobra oprema, mentalna stabilnost, dobro zdravlje, solidna kondicija, sigurnost u iskustvu, dobro vođenje
3. Potrebna je usklađenost fizičkog i mentalnog pri čemu je važno eliminirati strah kako bi se izbjegla hiperventilacija i panične reakcije koje mogu dovesti samo do štete
4. Potrebno je odmah dobro procijeniti situaciju i stanje opreme kako se ne bi dogodilo nešto nepredviđeno:
- normalno udisanje i izdisanje kroz regulator
- čista, nezamagljena maska bez prodora vode
- čvrsto obuhvaćanje sve opreme (olovo, BC, remenje, peraje)
- čvrsto obuhvaćanje dodatne opreme (nož, kompjuter, signalizator...)
- procjena položaja u odnosu na uron i dubina, procjena terena i okolnih orijentira
- Buddy, odnosno ronilac s kojim se roni u paru, ili više njih, kako bi mogli pomoći u slučaju problema
5. Ulazak u more na što sigurniji način i bez oštećivanja opreme. Svako dotjerivanje i rad na opremi pod vodom je vrlo težak i kompliciran jer:
- vidljivost samoga sebe (tijela) a i opreme sprijeda je vrlo mala, a straga nikakva
- opipavanje i pronalaženje opreme oko sebe je vrlo usporeno i teško zbog sputavanja opreme
- prilikom namiještanja opreme u moru može doći do rotacije tijela i promjene položaja u prostoru pa time i do gubitka orijentacije u prostoru (pratiti mjehuriće ili položaj ronioca za smjer gore-dolje, lijevo-desno)
- ako nešto nije u redu s opremom i to se ne može popraviti, bolje je odustati od ronjenja (premalo zraka, nedovoljno olova, neispravan BC, BC s bocom nije fiksiran, problem s regulatorom, maska pada, jako pušta ili se jako zamagljuje, peraje padaju, odijelo jako pritišće grudni koš ili noge)
6. Nakon ronjenja potrebno je imati energije svu tu tešku opremu poskidati sa sebe, prenijeti je na stalnu lokaciju te zatim sve oprati u slatkoj vodi
PREDNOSTI RONJENJA:
1. Kroz sam postupak ronjenja ali i naknadno iza ronjenja možemo savršeno procijeniti svoje psihofizičko stanje:
a) stanje naše tjelesne spremnosti na kratkotrajno veliko opterećenje (nošenje opreme, oblačenje)
b) stanje tijela na dugotrajno manje opterećenje (oblačenje, skidanje)
c) stanje pojedinih dijelova tijela (kičma, ruke, noge, pokretljivost tijela)
d) mentalno stanje
e) stanje uma (brzina procjene situacije, brzo odlučivanje, uočavanje)
f) povećano zagrijavanje tijela - na suncu (do +45 stupnjeva)
g) povećano hlađenje tijela - na dubini (do +10 stupnjeva)
h) povećan pritisak na tijelo (do 4 atmosfere-bara)
i) povećana brzina promjena pritiska (uši, oči, pluća)
j) stanje respiratornog sistema i srčanih otkucaja
k) stabilizacija i orijentacija u prostoru lijevo-desno, gore-dolje i u vremenu
l) procjena rubova nelagode (masa, hladnoća, pritisak, panične situacije)
m) brzo rješavanje nelagodnih situacija (hladnoća, pritisak, prodor vode u masku, gubitak zraka, gubitak usnika, hiperventilacija) smirivanjem panike, usporavanjem brzina pokreta, udisaja i otkucaja srca te preuzimanje kontrole nad situacijom
2. Bestežinsko stanje koje omogućuje gustoća vode i BC pri čemu tijelo možemo dovesti u nultu plovnost te tako ostati lebdjeti bilo gdje unutar prostora vode-mora i prividno izgubiti našu masu, izuzetan je osjećaj koji traje cijelo vrijeme urona, znači oko 40-70 minuta ronjenja.
3. Prostor oko ronioca (ako je vidljiv - za vrijeme dana i dobrog svjetla) izuzetno je zanimljiv pri dubinama većim od par metara. Na tim dubinama je raznolika flora i fauna (pokretna, nepokretna ili malo pokretna te prikrivena). Taj prostor je dinamičan te se mijenja s vremenom pokazujući izuzetno zanimljive formacije, od riba, rakova, školjaka, puževa, koralja, spužvi, ježeva, zvijezda, vlasulja i mnogih drugih, ovisno o moru u kojem se roni.
4. Plivanje (perajama) u okruženju stijena, koralja, spužvi i drugih morskih, pokretnih organizama predstavlja vrlo zanimljiv doživljaj, iskustvo te sili na dobru tehniku lebdenja i upravljanja kretanjem u svim smjerovima. Ipak, prilikom toga treba voditi računa o:
a - svom položaju u prostoru u odnosu na druge ronioce
b - količini zraka
c - dubini
d - vremenu pod morem
e - stanju opreme
f - stanju tijela, izjednačavanju pritiska
5. Ako uza sebe imamo opremu za slikanje i/ili snimanje, uživanje u ronjenju se znatno povećava, odnosno se usmjerava više pažnje na objekte. Ronjenje tada nije toliko opušteno i mora se više pažnje obratiti kretanju te izboru i odabiru objekata slikanja, ali je time ronjenje ispunjenije. Osim toga treba istovremeno voditi računa o:
a - kretanju i objektima slikanja
b - podešavanju fotoaparata i bljeskalice
c - svom položaju u prostoru u odnosu na druge ronioce
d - količini zraka
e - dubini
f - vremenu pod morem
g - stanju opreme
h - stanju tijela, izjednačavanju pritiska
6. Radi zaštićenosti UV zrakama pod morem i korištenju odijela, možemo biti dugo u moru, a ne moramo se bojati opeklina. Nakon izranjanja dobar je običaj ostati u odijelu jer će ono spriječiti od prekomjernog zagrijavanja tijela i izlaganja suncu, te od propuha za vrijeme povratka brodom-gliserom.
DODATNE INFORMACIJE:
1. ZRAK - boce sa zrakom obično se pune na 200 bara. Kritično vrijeme kada bismo trebali razmišljati jedino o izronu je kada se dostigne cca 50 bara. Nikako ne treba nastavljati roniti kada tlak padne ispod 20 bara. Stanje zraka treba češće provjeravati, a disati uvijek čim jednoličnije i neprekidno, osobito kod izrona.
2. DUBINA - treba ju provjeravati prilikom urona i češće kad ne postoje neki lako uočljivi fizički orijentiri jer se u kratkom vremenu, a bez da primijetimo možemo spustiti vrlo duboko. Nikako ne ići dublje od 45-50 metara.
3. OSJEĆAJ - potrebno je provjeravati stanje tijela prilikom ronjenja, odnosno da li postoje kakve neugodnosti:
- problem s opremom (peraje, maska, odijelo, cipele, kapuljača) - te prema tome odlučiti što činiti
- problem s rukama ili nogama, odnosno opće stanje ekstremiteta, glave, tijela (bolovi)
- pothlađivanje (problem s hladnoćom mora)
- jake struje - uočavanje
- često izjednačavanje pritiska da bol u ušima ne bi postala prevelika
- pražnjenje maske ako ulazi voda
- kontrola neprekidnog i ujednačenog disanja
- nelagodnost ili strah radi nečega
- podvodna iznenađenja ili opasnosti (mreže, špage, lanci, morski organizmi)
- opasna blizina stijena, mogućnost da se ošteti oprema ili ostane zarobljen u nekoj pukotini ili pećini
- vidljivost maske
4. URON - prvo treba provjeriti svu opremu - da li zrak udišemo bez napora, da li drže olova oko struka, peraje, da li je BC dobro učvršćen, da li maska dobro prijanja i ne pušta. Zatim provjera da li dobro radi BC i možemo li postići zaron i nultu plovnost. Potom se polako spuštamo na oko 5 metara i tu ponavljamo sve provjere te izjednačimo pritisak u ušima. Ako je sve u redu, krećemo na dublje zaranjanje uz kretanje.
5. IZRON - kada se dođe do približno 50 bara, treba razmišljati o povratku na površinu. Radi sigurnosti, ali i prema voditelju zarona, slijedeći ga, izvodimo sigurnosno zastajanje od oko 10-tak minuta na dubini između 5-10 metara. A i tako se postepeno penjemo prema površini kroz 10-tak minuta.
6. KRETANJE (okolina, orijentacija) - prilikom ronjenja pazimo kako perajama, rukama ili nekim dijelom opreme ne bismo oštetili morske organizme, a ujedno kako na oštrim dijelovima i stijenama ne bismo oštetili svoju opremu. Trebamo biti svjesni što je gore-dolje, kao i lijevo-desno, te provjeravati položaj ostalih ronilaca. Također, trebamo imati i uočavati neke orijentire u moru - stijene, izbočine, udubine, špilje, formacije nepokretnih organizama ili slično.
7. MASKA - kod nje je važno:
- da se ne zamagljuje (koristiti tekućinu za pranje suđa, par kapi prije ronjenja, pa isprati u vodi)
- da dobro stoji na licu, da dobro prianja
- da ne curi (ako curi ili malo curi treba izbaciti vodu da ne prijeđe i ne ispuni komoru za nos jer tada možemo slučajno kroz nos udahnuti more, a može doći i do pečenja očiju i ometanja vida)
8. DISANJE - trebamo težiti jednoličnom, neprekidnom disanju, posebno za vrijeme uranjanja i izranjanja. Ako primijetimo da je radi nečega došlo do hiperventilacije (ubrzanog isprekidanog disanja) trebamo shvatiti koji je razlog i prisiliti se smiriti disanje. Ako ne možemo smiriti disanje ili imamo problema s uređajima za disanje, trebamo izroniti.
9. IZJEDNAČAVANJE PRITISKA - trebamo voditi računa da čim češće izjednačavamo pritisak u ušima kako ne bi došlo do bolova. Ne smijemo na to zaboravljati uslijed drugih provjera i problema.
10. BC - trebamo stalno uočavati i provjeravati nultu plovnost, kao i uz kontrolu dubine podešavati BC regulator kretanja.
ZAKLJUČAK:
Ronjenje je prilično naporan sport koji zahtijeva određenu psihofizičku spremnost. Možemo reći da je to sport s dvije posve različite strane - s naporom i uživanjem. Idealan je za one koji u određenoj mjeri podnose napore i vole aktivan odmor. Zadovoljstvu pridonose i prekrasni podvodni organizmi, iskustvo bestežinskog stanja i prilično dugačko vrijeme boravka pod morem koje iznosi oko sat vremena.
U svakom slučaju, prilikom ronjenja se moramo pridržavati brojnih stvari:
- provjere ispravnosti i pristajanja opreme
- psihofizička sposobnost i sigurnost u sebe
- česta kontrola (dubina, pritisak u boci-stanje zraka, maska, izjednačavanje pritiska, ostala oprema, provjera okoline i uočavanje drugih ronilaca)
- odsustvo većih fizičkih problema (mučnina, bolest, zubobolja, glavobolja, bol u ekstremitetima i dr.)
- loše vrijeme za ronjenje, uvjeti ronjenja
Osim toga važno je imati uza sebe (barem u prvih 30-tak zarona) kvalitetnog instruktora odnosno voditelja ronjenja koji treba biti autoritativan i sposoban procijeniti stanje svakog ronioca te davati dobre savjete kao i biti izuzetno smiren, priseban i pažljiv.
I na kraju - vrijedi znati da si pod morem najviše prepušten - SAMOME SEBI!
Ne treba očekivati bilo kakvu pomoć od bilo koga jer je ta pomoć previše spora i ne može uočiti tvoje probleme. Zato treba biti sasvim smiren u glavi i spreman na mnoge stvari koje se mogu dogoditi.
Važno je prije dubljeg zarona isprobati sve dijelove opreme i njihovu ispravnost kao i prekontrolirati svoje psihofizičko stanje jer je ono presudno. Ako postoji neka teškoća, ne treba riskirati, jer poslije je kasno.
KNJIGA O RONJENJU:
-pelagičke vrste ribe=(velike i male plave ribe)
-koraljne sike=koraljni podmorski greben
-sika=greben
-kaverne=pećina, rupa, špilja, šupljina
-prevjesi=izbočine
-marmorizacija kože=plavičasta prošaranost kože
-ronjenje od 12-90+ godina
-do 10 m veliko šarenilo
-do 18m nestaju sve boje osim plave i zelene
-paziti na floru i faunu
-kad se smanji broj riba biljojeda, koralji prekomjerno obrastu algama
-morska površina =1bar, 10m=2bara, 20m=3bara, 30m=4bara, 40m=5bara
-disanje boce zraka isušuje-treba piti vodu prije i poslije
-18% svjetlosti dopire do 18m dubine
-1% svjetlosti dopire do 100m dubine
- horizontalna vidljivost ronioca je do oko max 60m (obično do 30m)
-voda je 800x gušća od zraka (tako zvuk putuje brže i dalje u vodi)
-zvuk dolazi kroz kosti lubanje, a ne kroz bubnjić, pa je teško odrediti smjer jer dolazi iz svih smjerova
-zvuk prigušuju i različita područja saliniteta, temperature i tlaka
-kod ronjenja je masa i težina podjednaka (1kg=1l vode)
-1 atmosfera =760mm Hg=1 bar
-postoji mogućnost zabune mjerenja od 0-1bara od površine vode, a uređaji baždareni na slanoj vodi neće pokazivati isto u slatkoj
-tijelo se prilagođava učestalim ronjenjem pa je snošljivije na CO2, pritiske, smanjuje se potrošnja kisika
-bez kisika (O2) tkivo u tijelu počinje odumirati - to se zove hipoksija - ronilac poplavi
-mozak stimulira disanje kad otkrije nakupljenji ugljični dioksid (CO2)
-zato može doći do nesvjestice prilikom hiperventilacije
-arterije imaju debele i elastične stijenke jer vode krv pod visokim tlakom
-vene imaju tanke i neelastične stijenke jer vode krv pod niskim tlakom
-čovjek ima od 4,5-6 litara krvi
-tlak čovjeka je od 70-80/120-140 mmHg
-hiperkapnija (hiperkarbija) je povećana razina CO2 u krvi - nastaje povećanim naporom ili drugim razlozima, potiče hiperventilaciju (ubrzano disanje) koje tako uzrokuje povećanje CO2 pa tako može doći do nesvjestice. (treba obustaviti aktivnosti i normalizirati disanje)
-usporavanje disanja kako bi se približili plahim objektima također može povećati CO2 (simptomi: glavobolja, omaglica, mentalna zbunjenost, ponekad nesvjestica)
-hipokapnija (hipokarbija) je manjak CO2 - nastaje kod hiperventilacije
-ako ronilac ima crvene lice i usne došlo je do trovanja ugljičnim monoksidom (CO), a simptomi su slični hiperkapniji
-trovanje kisikom-može nastati kod ronjenja dublje od 57-66 metara kad parcijalni tlak kisika bude veći od 1,4-1,6 ata
-gotovo svaki plin može uzrokovati anesteziju (opći gubitak osjeta) kod visokog parcijalnog tlaka
-dušična narkoza uzrokuje stanje slično pijanstvu, osjećaj ushita, pa oslabljena moć rasuđivanja i nelagoda - na dubini od 50 metara ona zahvaća svakoga
-razni lijekovi i alkohol dušičnu narkozu izazivaju na manjoj dubini
-počinje brzo, nestaje brzo, izranjanjem nestaju simptomi, ne ostavlja posljedice
-dekompresijska mučnina (DKM) i dekompresijska bolest (DKB) nastaje kad se mali mjehurići dušika otopljeni u krvi spoje u veće. Izazivaju lokalno oštećivanje tkiva i trajna oštećenja. (bolni zglobovi, grčenje)
-simptomi-nesavladiv umor, trnjenje, oduzetost udova, bol oko zglobova, uzetost od vrata naniže
-treba u barokomori smanjiti veličinu tih mjehurića i ubrzalo otapanje, daje se i čisti kisik
-dekompresijska bolest često se javlja naknadno
-pri normalnom atmosferskom tlaku čisti kisik može uzrokovati oštećenje pluća ako se daje neprekidno 8-12 sati
-barotraume su ozljede uzrokovane tlakom (gnječenja, a pri izronu obrnuta gnječenja)
-kod izjednačavanja tlaka u ušima (puhanjem u stisnute nosnice) izbjegavati preveliko naprezanje dok se ispuhujr jer to može izazvati jako oštećenje
-izjednačavanje tlaka je lakše ako se gleda nagore (istezanjem vrata otvaraju se Eustahijeve cijevi)
-kod prehlade te cijevi mogu biti začepljene tekućine i krv će navirati sve dok bubnjić ne pukne
-stalna bol u ušima je infekcija zvukovoda od bakterija i gljivica - postoje sredstva za sušenje ušiju
-zlatno pravilo ronjenja: nikad ne zadržavajte dah (preskakano disanje)
-opasnost od prenaglog širenja plinova je najveća u plitkoj vodi do 10m, zato snažno izdišite dok izranjate zadnjih 10m
-simptomi oštećenja pluća javljaju se odmah nakon izranjanja
-bol u zubima ako ima karijesa ili loših ispuna
-trbušne tegobe ako se pilo gazirano, nedavno jelo, gutanje komprimiranog plina
-izbjegavati roniti ako ste prehlađdni, nos začepljen, ako ima alergije
-nagnječenje maske se sprječava izdisanjem kroz nos u masku
-prekomjerno naprezanje, presnažno plivanje može izazvati osjećaj gušenja i nelagode što može izazvati paniku
-mokro gušenje - udisanje tekućine
-suho gušenje - grčenje grkljana - uzrokovanje kašlja
-grčevi u nogama - povući za peraju i ispružiti nogu
Maska:
--s ventilom na nosu
--s ušima (proEar) Howard Rosenstein - bolji sluh - jasnoća i smjer - sprječava pojavu infekcije jer uši ostaju suhe
--nositi rezervni remen za masku ili masku
Dihalica:
-za plivanje do mjesta zarona da se ne troši zrak iz boce
Peraje:
-sa otvorenom petom i remenom
-sa zatvorenom petom
Utezi:
-oko pojasa
-u džepovima
-oko boce!!
--dobro je nositi sportski neoprenski steznik oko pojasa ispod ronilačkog odijela
Kompenzator plovnosti (KP) ili (BC):
-jednostruki mijeh
-dvostruki mijeh (bolji)
--zbog bolje uočljivosti žuti ili narančasti
Ronilačka odijela:
-štite od hladnoće, ogrebotina, životinjskih uboda
-oštete se ako dođu u dodir s naftom ili uljem
Ronilačke boce:
-6-18 litara
Prvi stupanj smanjuje tlak sa oko 200 bara na 10-13 bara
Kod izranjanja izlaziti sporije od najmanjih mjehurića i paziti-gledati da se u nešto ne udari glavom, okretati se u vodi radi boljeg pregleda, držati jednu ruku iznad glave kao zaštitu.
Manji utezi na gležnjevima pomažu kod stabilnosti u vodi
Vježbe za stjecanje sigurnosti u vodi: kolut naprijed i natrag, vodoravno kotrljanje
-more je mirnije ujutro nego popodne
-zora i sumrak su dobre za kretanje riba
-noćno ronjenje za razne vrste životinja
-pregrijavanje tijekom ronjenja može prije dovesti do dekompresijske bolesti radi povećanog izmjenjivanja dušika. Zato je bolje biti hladniji tijekom ronjenja, odnosno ne žuriti previše(to su obično samo fotografi koji se sporo kreću i stalno promatraju)
-dekompresijske stanke prilikom izranjanja rade se radi potpunog oslobađanja dušika iz organa (različito svaki organ otpušta)
-skokovito ronjenje (zaranjanje pa izranjanje, pa zaranjanje itd) povećava opasnost od dekompresijske mučnine
-nakon prekida ronjenja dužih od 16 sati smatra se da u tkivu više nema zaostslog dušika i da je sljedećr zaranjanje opet prvo
-nakon 4 dana uzastopnog ronjenja treba po mogućnosti uzeti 1 slobodan dan
-sva zaranjanja najbolje je iz opreza završiti sa zaustavljanjem na 3-6 metara u trajanju od 3-5 minuta
-prije letenja avionom potrebno je proći 24 sata od ronjenja
-kod uzastopnih zarona na površini ostanite najmanje 1 sat, ne ronite do krajnjih granica
-mogućnost dekompresijske mučnine povećava se s dubinom zarona, učestalošću uzastopnih zarona i vremenom provedenom na dnu + hladnoća, prenaprezanje, dehidraciju, lijekovi, alkohol, loša fizička kondicija
-utjecaj na morske mijene je upola veći od Mjeseca nego od Sunca
-kod prve i zadnje četvrti Mjeseca nastaju mrtve morske mijene, kad su najmanje amplitude između plime i oseke
-žive (promjenljive) morske mijene javljaju se 2x mjesečno oko mladog i punog Mjeseca
-jake morske mijene javljaju se oko ekvinocija (ravnodnevice)
-za vrijeme oseke more se povlači od koraljnog grebena pa more sadrži talog koji smanjuje vidljivost
-kod plime ako more prelazi preko tvrde podloge vidljivost će biti bolja
-kod naglog porasta mora nastaju jake struje
-valovi koji se razbijaju na pučini ukazuju na postojanje plićaka u području njihova razbijanja
-ponekad struja na površini teče u suprotnom smjeru od one na dubini
-GPS ne radi dublje od 1m
-nakon izranjanja i prije zarona držite masku oko vrata da se ne izgubi, ošteti i da vam ne smeta
-prilikom izlaska na brod skidajte svu opremu osim maske i peraja, njih skinite kad se popnete na brod, osim ako se penjete ljestvama
-dobro je ako u moru nema istovremeno više od 8 ronilaca, radi lakšeg snalaženja
-sa brodova se može i do 5 puta vršiti zaroni - to je najjeftinije i najlakše
-noćno ronjenje od 19-22 sata pa i kasnije
-dubinsko ronjenje na zrak ispod 50 metara je rizično, za to se koriste mješavine plinova Heliox i Trimix
-ulazak u brodske olupine podrazumijeva napredno ronjenje i tretira se kao ronjenje u špilji. Potrebne su rukavice i oštar nož, svjetiljka i rezervna svjetiljka
-plivati polako i pažljivo da ne dođe do uzburkanosti, peraje pokrećite iz koljena ili gležnja, kroz uske procijrpe veslajte rukama, pazite na oštre rubove
-ronite tako da 1/3 zraka koristite za ronjenje, 1/3 za povratak, a 1/3 za rezervu
-koristite konopac za ulazak i označavanje izlaza
-ronjenje ispod leda spada u nadrealna iskustva i vrlo je zahtjevno kao i opasno
-ronjenje u jezerima je opasnije radi mogućnosti dobivanja infekcija, ima više nametnika, nema karata
-tehničko ronjenje podrazumijeva ronjenja dublja od 50 metara pri čemu se radi eliminiranja problema s kisikom i dušikom (dekompresijska mučnina (DKM) i dekompresijska bolest (DKB)) koristi mješavina plinova prilikom ronjenja
-Nitrox je smjesa s povećanim postotkom kisika - od 22-80% kisika i najčešće se koristi za ubrzavanje dekompresijskog zaustavljanja
-dva ograničavajuća faktora kod dubinskog ronjenja su otrovanje kisikom i dušična narkoza
-otrovanje kisikom je opasnije jer se ne može postići prilagodljivost
-na narkozu dušikom se do jedne mjere može prilagoditi
-Trimix je smjesa helija, kisika i dušika - obično podrazumijeva sporije izranjanje
-Heliox je smjesa helija i kisika - pojava dušične narkoze je svedena na minimum, ali je duža dekompresija
-ispod 120 metara na Heliox i ispod 180 metara na Trimix javljaju se problemi s varijacijama tlaka ronioca pa se moraju koristiti različite vrste plinova za ronjenje
-rebreather- poluzatvoreni sistem (lakši za korištenje) i zatvoreni sistem
-omogućavaju lakše prilaženje plahim bićima, nema buke, ekonomično korištenje plinova, duže ronjenje
-skupi, potrebna obuka, potrebno održavanje, komplicirano rukovanje, mogućnost kvarova radi mnogo dijelova
-fotografiranje: najbolje do 2 sata prije i poslije zenita sunca
-bljeskalice dobro rade do 1,5 metra udaljenosti od objekta slikanja
-morska voda reducira crveni spektar boja
-neke ribe vole izvoditi lažne napadaje, to je interesantno snimiti ako si hladnokrvan (riba kirurg, okidač, morski psi)
-mante su znatiželjne
-kameru nastojte držati vodoravno ili prema gore, a izbjegavajte prema dolje jer se zaklanja blic
-video snimanje: veće predmete često treba dodatno osvijetliti
-potrebno je kameru držati mirno, pažljivo koristiti zoom
-svaki kadar treba biti kratak osim ako je predmet snimanja vrlo zanimljiv
-za uvođenje u objekt dobro je napraviti široki kadar pa srednji i nakon toga onaj izbliza
-kod loše vidljivosti snimajte velike objekte
-plivačko uho: silna bol
-ponekad je uzrok gljivica (kapi Multifungin)
-kapi Otosporin, Polymixin
-najvažnija je prevencija
-nakon ronjenja isperite uši slatkom vodom i osušite ih pa stavite preventivne kapi, ne stavljati u uši ništa kruto
-ronjenje u lukama oštećuje odijelo i kožu (ulja, nafta, otpad)
-dobro je nositi kremu protiv uboda, antiseptik, tablete protiv mučnine, sredstvo protiv bolova
-opasni podvodni organizmi:
--kod ugriza riba postoji veća mogućnost od infekcije (otrov, bakterije)
--uz morske pse prijeti veća opasnost ako se pljuska na površini nego dok se roni
--riba lav ima otrovne bodlje i privlači je svjetlost što je opasno za vrijeme noćnih zarona
--murine imaju jak ugriz koji trga meso
--riba okidač ima izuzetno jak ugriz, brani jajašca u gnijezdu
--u pijesku mogu biti zakopane ribe s otrovnim bodljama (biti oprezan)
--plavoprstenasta hobotnica ima izuzetno otrovan ugriz, sjaji plavim svjetlom kad je uznemirena
--kamena riba ima otrov u bodlji leđne peraje
--škarpina isto ima otrovne bodlje-manje otrovne, ne mijenjaju boju
--raže žutulje imaju jednu ili više otrovnih bodlji
--riba kunić isto ima otrovne bodlje
--riba vjeverica ima veliku bodlju ali obično nije otrovna
--puževi stošci izbacuju kroz pokretni cjevasti organ otrovne strelice
--postoje i otrovni morski ježinci
--morske zmije su otrovnije od kopnenih ali nisu agresivne ako nisu napadnute
--trnasta zvjezdača ima bodlje koje se lome u koži
--morski organizmi sa žarnjacima opeku kožu
--mnogočetinaši ili morski crvi imaju čuperke četina duž bočnog dijela tijela koje prodiru u kožu i izazivaju žarenje. Uklanjaju se selotejpom, ispere se octom i namaže antihistaminikom
--lažni koralj spada u rod žarnjaka a izaziva ogromne plikove na koži
--meduze izazivaju jednu od najjačih boli - ima ih posebno u australskim vodama, bolno mjesto isprati octom, namazati antihistaminskom kremom
--morska osa iz sjeverne Australije je jedno od najotrovnijih bića. Teško ju je ugledati u mutnoj vodi jer je prozirna, ima kockasti klobuk do 30cm sa do 15 krakova dužind od par cm do 3 metra
--meduza irukandji - veličine oko 2cm, nemoguće ju je uočiti, izuzetno smrtonosna, ranu isprati vinskim octom, kontrolirati simptome koji su dugotrajni
--meki koralji, vlasulje gdje se nalazi riba klaun isto sadrže toksine
--električne raže izazivaju udar od 200-1000 volti, opasnost nesvjesti
--trovanje ribom-ciguatera: kada se ribe hrane toksičnim algama nastalim na oštećenim koraljnim grebenima- simptomi unutar 3-6 sati nakon jela, a traju od nekoliko dana do nekoliko godina, prenose se i spolnim putem. Ribe koje mogu biti zaražene: gof, cipal, riba papiga, barakuda, murina, riba okidač, riba kirurg. Simptomi su snižavanje tlaka, duboka slabost, bol, trnci u udovima, glavobolja, osip, ukočenost pa do težih - povraćanje, proljev, zastoj srca
--fugu (gušavica dikobraz-ona bodljikava riba što se napuhuje) ima najotrovniji poznati toksin tetrodotoksin, razina toksičnosti je sezonska, toksin blokira prijenos električnih impulsa, uzrokuje zatajenje disanja i paralizu, otrov je 160.000 puta jači od kokaina i 500 puta jači od cijanida, aktivni ugljen unutar 30 minuta smanjuje razinu toksina
--meso morske kornjače je otrovno
--u zagađenim područjima ribe i školjkaši (morski psi, rakovi, ljuskari) koncentriraju živu, uzročnike kolere i hepatitisa A
--opasno je jesti svu ribu, školjkaše, rakove u vrijeme cvatnje planktona
--riba kirurg ima pri repu oštre peraje koje zovu "skalpeli" s obe strane tijela, a mogu porezati i ronioce
--riba igla je opasna radi uboda svog kljuna koji se teško vadi
--jezera, kamenolomi, brane i spore rijeke su mjesta gdje se može dobiti leptospiroza, shistosomijaza, crijevna infekcija
---kod nekih otrovnih uboda i ugriza pomaže ranu držati u vrućoj vodi oko 50 stupnjeva 0,5-2 sata